Beba se mora naučiti spavati sama. I mora spavati u krevetiću. Ove i druge mitove opovrgnula nam je savjetnica za spavanje djece do četiri godine, Anna Růžičková. U nastavku razgovora razgovarale smo i o treningu spavanja i mogućnostima kako pomoći djeci da zaspu.
Koji su, po vašem mišljenju, najčešći mitovi koji kruže o spavanju beba?
Toliko je mitova da ni sama ne znam odakle početi. Mislim da je najčešći mit da beba mora spavati u krevetiću, inače će biti previše ovisna o roditeljima i kasnije je neće moći premjestiti. Ipak, mi smo ovisna bića, ovisimo jedni o drugima i međusobno reguliramo svoje emocije. Djeca se trebaju sigurno povezati s nama kako bi se kasnije mogla osamostaliti. Zato se ne bojte, razmazivanje stvarno nije moguće kod male djece. U trenutku kada budete htjeli napraviti premještaj, učinit ćete to i nije važno hoće li to biti danas ili za pola godine, kasnije neće biti teže, bit će isto.
Još jedna vrlo česta zabluda o spavanju, koju najviše šire zagovornici treninga spavanja, jest da ako ne naučimo dijete samostalno zaspati bez naše pomoći, ono neće moći samo povezivati cikluse spavanja i nikada neće spavati cijelu noć. To je velika glupost! Svako dijete mora sazrijeti da bi povezivalo cikluse spavanja, neka to može odmah, a neka tek oko prve godine. Često se roditelji muče zbog kratkih dnevnih drijemeža svoje djece, ali samostalno uspavljivanje bez roditeljske podrške nije rješenje. Djeca naprotiv trebaju našu pomoć pri prelasku u sljedeći ciklus, kako bi to s vremenom mogla sama. Tako djeca funkcioniraju, trebaju tisuću puta ponoviti, vidjeti, osjetiti, da bi to mogla sama. Sva će djeca jednom zaspati i spavati bez vaše pomoći, a vi ćete na to još s ljubavlju gledati unatrag. Jer život je kratak i nitko se ne osvrće na svoj život misleći da je previše uspavljivao, nosio, mazio i volio svoju djecu.
Spomenuli ste trening spavanja. Djeluje li? Koje su njegove prednosti i nedostaci?
Naravno da na neki način funkcionira, inače ga ne bi radilo toliko ljudi u svijetu. Ali radi se o tome što podrazumijevamo pod pojmom funkcionirati. To ne znači da će dijete spavati cijelu noć bez buđenja. Kod neke djece zaista može funkcionirati tako da prestanu signalizirati svoje potrebe — ako se probude, neće dozivati svoje roditelje, jer nakon prethodne obuke znaju da roditelj ionako neće doći. Kanadski razvojni psiholog Gordon Neufeld istraživao je san dojenčadi nakon spavačke obuke u dobi od 6 do 12 mjeseci. Kod 42 % utvrdio je da spavačka obuka nije imala nikakav utjecaj na noćni san. Nije došlo do poboljšanja niti do manje buđenja.
Trening spavanja nije dugoročno rješenje, jer ne ide u dubinu, ne rješava uzrok zašto je spavanje takvo kakvo jest. Ne uzima u obzir regresije, izboje, bolesti, razvojne prekretnice, rast zubi ili separacijsku anksioznost. Djeca koja su prošla trening spavanja i dalje prolaze kroz sve uobičajene probleme sa spavanjem kao i ostali u njihovoj dobi. Ali ako su naučila ne signalizirati, tada će mnogi od njih ležati u krevetiću budni i neće zvati roditelje. Svaki put kad dijete prođe kroz regresiju, anksioznost, razvojnu promjenu, roditelj će možda morati ponoviti trening. Trening spavanja trebao bi biti neka vrsta prečice za roditelje, ali imajte na umu da se ništa u roditeljstvu ne može riješiti brzo. Radimo s jedinstvenim ljudskim bićima. Bismo li željeli zvati za bliskošću našeg voljenog, a on ne bi došao? Iz toga jasno proizlazi da ne vidim nikakve prednosti. Nemamo nikakve izravne dokaze da je trening spavanja štetan, ali zahvaljujući radu razvojnih psihologa imamo veliki broj neizravnih dokaza.
Problema sa spavanjem s kojima se roditelji susreću zaista je mnogo. Na primjer, spomenut ću buđenje svakog sata, dugo uspavljivanje, noćno budno razdoblje, rano jutarnje ustajanje... S čime se po vašem mišljenju roditelji najčešće suočavaju?
Najčešće se susrećem s dugotrajnim uspavljivanjem. No, to je uzrokovano pretpostavkom da dijete mora ići spavati na vrijeme ili da kad jednom uđemo u spavaću sobu, onda ne možemo izaći. To nije tako i postoji jednostavan savjet: Ako dijete ne uspavate u roku od trideset minuta, idite raditi nešto drugo, igrajte se, plešite, listajte knjigu i nakon još petnaest, trideset minuta pokušajte ponovno uspavati dijete. Važno je biti miran tijekom uspavljivanja, jer je to trenutak kada se opet ono kako se vi osjećate odražava na osjećaje djeteta. Ako ste frustrirani, nervozni i slično, dijete će upaliti crvenu lampicu i reći si: Sad sigurno neću spavati, jer mama ima neki problem, nisam siguran. U trenutku kada roditelji to sve osvijeste, često se tijekom uspavljivanja izmjenjuju i cijela obitelj je mirnija. Takva osvještenja puno pomažu i donose olakšanje.
Možemo li na neki način pomoći maloj djeci sa spavanjem? Postoje li, na primjer, neke biljke, homeopatija ... ?
Nisam pobornik biljnih pripravaka, homeopatije, sirupa i slično za poboljšanje sna. Ako dijete nema nešto propisano izravno od liječnika, tada ne bih koristila ništa takvo, jer to opet neće riješiti uzrok problema, ako on postoji. Dok se dijete doji, nije dobro prekidati miris mlijeka ničim drugim. Ne preporučuju se ni mirisne svijeće. Ono što je super i korisno za svakovečernji ritual je masaža. To bih svima preporučila. Beba se opusti, mama se također smiri, a to je važno prije uspavljivanja i sna. Za takvu masažu preporučujem bademovo ulje ili mješavinu prirodnih ulja za masažu. Bademovo ulje između ostalog sadrži magnezij koji je vrlo učinkovit protiv nemira, a uz to je bez parfema.
A na kraju - kad biste trebali dati roditeljima bebe jedan savjet koji se tiče spavanja, koji bi to bio?
Budite podrška svom djetetu, slijedite njegove potrebe, ne bojte se uspavljivati, nositi i maziti ga, a ono će vam to milijun puta vratiti!
O Anni
Anna Růžičková je konzultantica za spavanje djece do četiri godine. Sama ima jednogodišnjeg sina Jakuba. Posljednju godinu intenzivno proučava dječji san i istovremeno pomaže roditeljima, bilo putem Instagram računa @wellbabing ili kroz individualne konzultacije.
Trenutno piše svoju prvu knjigu o snu i na rodiljnom dopustu voli se opustiti čitanjem knjiga ili upravo pisanjem članaka za roditelje.
