Anno, iz moje okoline imam dojam da je beba koje stavite u krevetić i koje same zaspu zaista manjina. Što mama može učiniti kada kod kuće ima malog nesanicu?
Glavno i najvažnije je da mama bude mirna. Čak i kada se čini nemogućim, pokušajte svaki dan pronaći trideset minuta za sebe, kada nećete ništa raditi, nećete razmišljati ni o čemu i jednostavno ćete to lijepo uživati. Također je važno da se ne krivite i ne osjećate svoju situaciju kao neuspjeh. Normalno je da djeca ne spavaju onako kako bismo mi željeli ili kao mi sami. Roditelje uvijek ohrabri kada saznaju da je buđenje za djecu obrambeni mehanizam. Međutim, ako beba uopće ne želi spavati, bilo preko dana ili noću, ili se noću budi svakog sata, potrebno je konzultirati se sa stručnjakom — pedijatrom ili savjetnikom za spavanje. Na Isla-Grace nas uče da ne postoji problem sa spavanjem, već da iza buđenja stoji nešto dublje, bilo trauma ili zdravstveni problem. Ne želim time plašiti mame, može biti i bol u trbuhu zbog nove hrane, tihi refluks, kratka podjezična uzdička i slično. Dakle, da rezimiram, smirite se, odvojite vrijeme za sebe, osluškujte svoju bebu i izlazite joj u susret u njezinim potrebama. A ako niste sigurne, obratite se stručnjaku. Za to smo ovdje.

Koje su po vašem mišljenju najčešće pogreške koje roditelji rade u vezi sa snom djece?
Najveću pogrešku čini naše društvo, ne roditelji. Za mene je to gotovo ludo koliko se potiskuje prirodni majčinski i očinski instinkt i drago mi je što se o tome sve više govori i roditelji počinju dobivati podršku. Društvo nam daje određene obrasce, govori nam što smijemo, a što ne smijemo raditi i kako je to ispravno. Ali u roditeljstvu bi svatko trebao biti samouvjeren, vjerovati u sebe i prije svega slušati svoju intuiciju. To mi kod mnogih roditelja nedostaje, ali ne mislim da je to njihova krivica. Trenutno smo u određenom generacijskom sukobu što se tiče odgoja djece, a s time je naravno povezan i san. Mnogi roditelji dobivaju savjete od svojih roditelja i djedova i baka koji im se ne sviđaju. S druge strane, ne bismo im to trebali zamjeriti, jer oni nisu imali toliko saznanja kao mi danas. Postojala je jedna ili dvije knjige o treningu spavanja i rijetka majka ih je pročitala. Većina se pitala svoju majku ili pedijatra i tada je sve bilo postavljeno drugačije. Ovdje bih roditeljima preporučila da se ne bore protiv toga, da to shvate kao nešto čime nam naši roditelji žele pomoći, da razgovaraju s njima o tome kako je sada i da pokušaju međusobno poštovanje. Vjerujte si, mame i tate, vidjet ćete kako će vam u roditeljstvu biti puno lakše disati!

Što sve utječe na san beba?
Ti faktori su zaista mnogi, ali mogu vas umiriti jer većinu njih roditelji prirodno i instinktivno kontroliraju. Ponekad se pojavi neka sumnja, prijateljica da savjet, mama da savjet, svekrva ima puno prigovora i onda počinju eksperimenti koji zapravo ne vode nikamo. Na prvom mjestu je emocionalna dobrobit, jer time utječete na emocije bebe. San utječe i na zdravstveno stanje djeteta. Dalje je tu temperament bebe, ali i njegovog skrbnika, najčešće majke. Često se događa da dijete ima potpuno drugačiji temperament od majke i nastaje neka vrsta sukoba. Zato je važno znati kakav je temperament djeteta i kako s njim možemo raditi da ga kao roditelji razumijemo. Još jedan faktor su razvojne prekretnice, tijekom kojih često dolazi do regresije sna. San utječe i na trudnoću i dolazak na svijet, te s time povezane traume. I naravno, važan je i dnevni režim i rutine, dojenje/hranjenje i kasnije dohrana i prehrana, okolina za spavanje, životni stil roditelja i njihovo odgojno ponašanje, obrasci i još mnogo toga.

Spomenuli ste razvojne prekretnice. Kako se općenito tijekom prve godine života razvija dječji san?
U prvoj godini naši najmanji prolaze kroz pravu avanturu. Razvija se sve što možete zamisliti, a s time naravno i san. Uvijek kažem da to sada definitivno ne bih htjela ponoviti i drago mi je što je priroda uredila da se prve tri godine života zapravo ne sjećamo, iako su svi događaji iz tog razdoblja pohranjeni i utječu na nas u odrasloj dobi. Do prve godine dijete prolazi kroz čak pet regresija spavanja — ili bolje rečeno progresija, jer se radi o poželjnom razvoju kroz koji prolazi svako dijete. Dolaze i faze ubrzanog rasta, a rastu i prvi zubići. Beba počinje jesti nove namirnice. Promjena u spavanju dolazi i s razvojnim prekretnicama, pa tako istovremeno s okretanjem na trbuh, puzanjem, penjanjem, hodanjem i slično. U san često utječe i separacijska anksioznost, jer djeca trebaju veću blizinu i podršku roditelja. To je često trenutak kada se sele u roditeljski krevet. San se razvija zajedno sa svim tim promjenama u ukupnom razvoju. Prva tri do četiri mjeseca života beba ima drugačiji ciklus spavanja nego nakon druge regresije, što je s aspekta razvoja vrlo važno, jer djeca počinju spavati slično kao mi odrasli. Često trebaju mijenjati način uspavljivanja, ponekad i okruženje za spavanje. Neću vam lagati, to je za njih velika vožnja, ali ne morate je samo pretrpjeti, možete je i uživati.

Spomenuli ste premještanje djeteta u roditeljski krevet. Što mislite o spavanju bebe u krevetu s roditeljima?
Spavanje bebe s njegovom mamom je za njega potpuno prirodno. Kada su 1990. godine znanstvenici počeli provoditi istraživanja o sigurnom spavanju, došli su do mišljenja da je zajedničko spavanje opasno. Tada su se u SAD-u, Kanadi i svugdje po svijetu provodile velike kampanje protiv zajedničkog spavanja, na primjer u obliku bilborda na kojima je dijete spavalo sa sjeckalicom za meso, a bilo je navedeno da je zajedničko spavanje zapravo ista opasnost. Međutim, ta istraživanja nisu uzimala u obzir druge rizike povezane sa zajedničkim spavanjem, kao što su alkohol, droge, pušenje, pretilost i drugi. Stoga nije bilo moguće utvrditi je li opasno zaista zajedničko spavanje ili zajedničko spavanje s roditeljem pod utjecajem. Nikada nije službeno potvrđeno da je zajedničko spavanje opasno ako se poštuju svi sigurnosni principi. Najnovija istraživanja pokazuju koliko je zajedničko spavanje zapravo korisno za dijete u izgradnji emocionalnih veza, osjećaju sigurnosti i kako to može utjecati na njegovo ponašanje u odrasloj dobi. Za dojilje je to također često olakšanje od stalnog ustajanja do dječjeg krevetića, a time i veći odmor. Svaki dan na društvenim mrežama vidim pretrpane dječje krevetiće i uvijek pomislim da bi to dijete bilo sigurnije s mamom u krevetu. Ja sam dakle za zajedničko spavanje, ali samo ako to odgovara svim članovima obitelji i ako je sigurno.

O Anni

Anna Růžičková je konzultantica za spavanje djece do četiri godine. Sama ima jednogodišnjeg sina Jakuba. Posljednju godinu intenzivno proučava dječji san i istovremeno pomaže roditeljima, bilo putem Instagram računa @spanekmiminek ili zahvaljujući individualnim konzultacijama. Trenutno piše svoju prvu knjigu o spavanju, a na rodiljnom dopustu rado se opušta čitanjem knjiga ili pisanjem članaka za roditelje.